Dan kad je politika prestala biti prljava riječ

„Sanjao sam sve se budi, a oko mene sretni ljudi“, pjevao je prije godinu dana hrvatski rock-pjevač Milan Kekin u predizbornoj himni zeleno-lijeve koalicije predvođene političkom platformom Možemo! koja se borila za ulazak u izvršnu vlast i mjesta u hrvatskom parlamentu. Mnogi su tada govorili da je nada u ozbiljan prodor nove generacije hrvatskih ljevičara tek pusti san. Međutim, sedam izborenih mandata na parlamentarnim izborima 2020. godine u politički život vratilo je živost i političku perspektivu. I najvećim skepticima tada je postalo jasno da se nakon uspješnog slovenskog primjera sa strankom Levica i u Hrvatskoj počinje graditi snažna lijevo orijentirana alternativa populističkoj desnici i centru.

Godinu dana kasnije zeleno-lijevi blok pokazao je veliku premoć u prvom krugu lokalnih izbora u Zagrebu s čak 45,15 % glasova za gradonačelnika i oko 40% na izborima za Gradsku skupštinu. Tko su ljudi koji su 17. maja u Zagrebu dokinuli vladavinu jednog od najvećih populističkih superstarova u ovom dijelu Evrope – Milana Bandića i onih koji ga okruživali i naslijedili nakon njegove nedavne smrti? Oni su intelektualci, kulturnjaci, sindikalisti i aktivisti, predvođeni strankom Možemo! i njezinim liderom Tomislavom Tomaševićem. Ljudi koji su se politici učili na cesti, kroz prakse direktne demokracije, kroz osmišljen i organiziran otpor krupnom kapitalu.

Mnogi moji prijatelji u posljednjih 30 godina odselili su se iz Hrvatske. Žive u mahom uređenim zapadnoeuropskim državama. Većina ih je otišla već koncem 90-ih jer nisu htjeli da kao pripadnici seksualnih manjina i osobe lijevih svjetonazora žive i rade u društvu kojim vladaju nacionalizam, konzervativizam, populizam, šovinizam, govor mržnje i nasilje većine. Neki od njih ponekad se osjećaju krivima što su otišli iz zemlje u kojoj su odrasli i školovali se. Većina ih je uvjerena da je politika prljava riječ. Do sada se nisam pretjerano trudila razuvjeriti ih. Osjećam (i iskreno se nadam) da će njihova uvjerenja promijeniti događaji koji dolaze.

Balon o aktivistima utopistima koji nemaju znanja i vještina za pobjede u političkom ringu ispuhao se prošle nedjelje.

Evropske metropole i gradovi u posljednja dva desetljeća punili su se ljudima poput njih koji su prestali vjerovati u mogućnost lijevo i socijaldemokratski usmjerenih politika na hrvatskoj, ali i regionalnoj političkoj sceni, u dolazak političke opcije koja bez fige u džepu može u politički i javni prostor adresirati važna pitanja: zaštitu radničkih prava, ravnopravnost i zaštitu prava manjina, borbu za očuvanje prirodnih resursa, borbu protiv korupcije i klijentelizma, ukratko: društvenu pravednost.

Na lokalnoj i državnoj razini u Hrvatskoj su se u posljednjih 30 godina redali politički akteri, nominalno proklamirani kao nositelji različitih političkih programa, no svi su oni, bez izuzetka, političke odluke donosili u korist bogatih i moćnih, u ime i za korist krupnog kapitala, na štetu građana. A onda su, prije desetak godina, na scenu polagano počeli dolaziti neki novi ljudi, svjesni kako je naizgled zauvijek obesmišljenu politiku među građanima ipak moguće vratiti. Dio građana i profesionalnih političara godinama ih je otpisivao kao naivčine, utopiste i zeleno-crvene radikale. Ali oni su gurali dalje, ljudskopravaškom radnom etikom, upornošću i građenjem široke baze volontera i podržavatelja gradili su kredibilitet među Zagrepčanima. Balon o aktivistima utopistima koji nemaju znanja i vještina za pobjede u političkom ringu ispuhao se prošle nedjelje, nakon što je Možemo! pokazao da je povjerenje građana Zagreba na njihovoj strani.

Ne treba se pitati je li povijesni uspjeh zeleno-lijeve koalicije donio optimizam među birače na cijelom postjugoslavenskom prostoru, odgovor znamo i on je itekako potvrdan. Svjedoče o njemu čestitke koje ovih dana u Zagreb pristižu iz svih krajeva bivše države: iz Beograda, Sarajeva, Ljubljane, Novog Sada… Ono što vrijedi željeti i zazivati glasno je konsolidacija lijevih političkih stranaka i organizacija u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori. Ne trebamo tražiti ništa manje od jake i transnacionalno povezane ljevice na cijelom ex-YU prostoru.

Organiziranost, kolektivna posvećenost zajedničkom cilju i povezanost sa širokom bazom umjesto populističkih floskula, korupcije i vladavine organiziranog kriminala i krupnog kapitala. Zvuči utopistički? Za manje od dva tjedna, nakon što se u Zagrebu održi drugi krug glasanja za gradonačelnika, ove će ideje vrlo vjerojatno postati stvarnost. Oni sretni ljudi iz predizborne pjesme imat će konačno šansu graditi pravednije društvo u najvećem gradu Hrvatske, a kasnije – zašto ne, i u ostatku zemlje.

—