Zlatna zora – kriminalna organizacija?

Sudnica kaznionice za žene Korydallos u Ateni, 2. listopada 2015. godine. Magda Fyssa polako i ponizno prolazi kroz publiku i stupa pred suce. Nosi crninu, niska je i vitka, zamišljenog izraza na licu. U sudnici je potpuna tišina.

“Pavlos se navečer oprostio i rekao da će gledati nogometnu utakmicu sa svojim prijateljima. Telefon je zazvonio u dva. Njegov mi je otac prišao pognute glave i nije mi mogao reći što se dogodilo. Odvezli smo se u bolnicu. Osjetila sam tjeskobu. Očekivala sam najgore”, tako je majka Pavlosa Fyssasa započela svjedočenje pred petero sudaca, šest mjeseci nakon što je u Ateni suđeno ubojici njezinog sina. U sudnici nas je najmanje dvjesto i svi znamo epilog ove priče. Prve suze već nam se skupljaju u kutovima očiju.

“Vidjela sam ga kako leži tamo. U mrtvačnici. Pokušala sam ga ugrijati kako bi mogao ustati, kako bismo mogli zajedno otići. Spavao je. Bio je poput anđela”, opisuje svoju reakciju na mrtvo tijelo svog sina. Hip-hop glazbenika Fyssasa (Killah P) ubio je član Zlatne zore Giorgos Roupakias, koji je, prema riječima liječnika, ovo ubojstvo počinio profesionalno: ”Gurnuo mu je nož u srce i okrenuo ga. Moj sin je umro za nekoliko minuta.”

Nakon pet i pol godina sudski postupak protiv 69 zastupnika, članova i pristaša grčke neonacističke stranke Zlatna zora završen je 7. listopada prošle godine u Ateni. Suđenje je označeno kao jedan od najvećih i najvažnijih sudskih procesa u Europi u proteklom desetljeću, ali i kao prvi takav sudski postupak protiv neke nacističke stranke nakon Nürnberškog procesa.

Kao novinarka, od samog početka, 20. travnja 2015. godine, prisustvovala sam većini od preko 450 održanih ročišta na Žalbenom sudu u središtu Atene, kao i u sudnici kaznionice Korydallos.

Na mjestu suđenja, kojem je atenska javnost dobila pristup, svjedočila sam nekolicini nasilnih ispada, u jednom slučaju čak su na intervenciju morale biti pozvane specijalne policijske jedinice. Prijetili su svjedocima kaznenih djela, neki su padali u nesvijest, čuli smo verbalno zlostavljanje, ročišta su odgađana zbog problema s mikrofonima, zbog kiše koja je curila u sudnicu i niza drugih tehničkih problema.

”Smirite se, ovo nije kazalište”, predsjedavajuća sutkinja Maria Lepenioti pokušavala je utišati javnost na jednom od ročišta. Naime, posjetitelji su na izjave jednog od svjedoka odgovorili gromkim pljeskom uz povike odobravanja. Toga se posebno sjećam jer svih ovih godina, sjedeći među novinarima i slušajući dvojicu tužitelja, policajce, forenzičare, svjedoke, suce i odvjetnike, puno sam se puta pitala upravo to: Čujem li dobro? Jesam li u kazalištu?

U tom je razdoblju po najviše osam lokalnih novinara prisustvovalo suđenju, a među njima je vrlo rijetko bila i novinarka javne televizije ERT ili netko iz Atensko-makedonske novinske agencije (AMNA). Stoga je, iako je suđenje bilo otvoreno za javnost, grčko društvo zapravo imalo ograničen uvid u sudnicu. Uz to, složenost procesa, njegovo trajanje i političke, ekonomske i socijalne nevolje u Grčkoj zasjenile su povijesnu važnost ovog suđenja. Stoga je ono privuklo malo zanimanja.

Nakon presude publika žedna osvete podlegla je spontanoj euforiji, plačući i grleći se. Samo su rijetki pojedinci gledali u realne posljedice: kazne koje su suci izrekli optuženicima bile su male. Samo polovica od 69 okrivljenih ide u zatvor, a čelnik stranke najvjerojatnije će izaći na slobodu već do sljedećih parlamentarnih izbora 2023. godine. Istodobno, sedam od 18 okrivljenih optuženo je za vođenje kriminalne organizacije, dok su ostali, njih jedanaest, optuženi samo za članstvo. Zapravo ih je danas samo 11 u zatvoru.

Najoštrije kazne nisu izrečene onima u vrhu stranke, ljudima koji su vodili i organizirali kriminalna djela, nego sitnoj ribi.

Između ostalih, dugogodišnja supruga čelnika Zlatne zore Nikosa Michaloliakosa, ”grčka Eva Braun”, Eleni Zaroulia, izbjegla je kaznu zatvora, jednako kao i Christos Pappas, po važnosti drugi član, koji je odlučio pobjeći i vlasti ga traže, čak i putem Interpola. Najoštrije kazne nisu izrečene onima u vrhu stranke, ljudima koji su vodili i organizirali kriminalna djela, nego sitnoj ribi.

Iako je suđenje bilo dobro režirana kazališna predstava, pružilo nam je neprocjenjiv uvid u inkriminirajuću dokumentaciju, sate telefonskih poziva, videozapise, fotografije, članke, e-mailove i, naravno, iskaze svjedoka i bivših članova stranke. To nam danas omogućuje preciznu analizu jedne od najbolje organiziranih nacističkih stranaka u Europi.

Teroristička organizacija

Gotovo šest godina pristašama Zlatne zore sudilo se zbog ubojstava, pokušaja ubojstava, nasilnih napada, podmetanja požara, posjedovanja, vođenja te članstva u kriminalnoj organizaciji prema članku 187. Kaznenog zakona.

Članovi i pristaše godinama su poticali teror u cijeloj Grčkoj, po selima i gradovima. Organizirali su napade na migrante i političke protivnike (članove ljevičarskih političkih stranaka i anarhiste). Vlasti su ignorirale njihova maltretiranja (40 godina, sve do 2015. godine političku vlast u Grčkoj obnašale su isključivo dvije stranke – Nova demokracija i Pasok).

“To se dogodilo jedne ljetne večeri 2011. godine. Lijepili smo plakate za festival koji smo organizirali i koji je upravo počinjao. Odjednom se pojavila grupa nacista, pretukla nas, iscipelarila i pobjegla”, rekao mi je član Nedjeljne migrantske škole (KAR) u jednom od naših razgovora. Tijekom suđenja prepoznao je vođu napada – sada zatvorenog Giorgosa Tsakanikasa, inače atenskog kik-boksača.

Pravni progon pristaša Zlatne zore počeo je tek u rujnu 2013. godine, nakon što je njihov član nožem nasmrt izbo grčkog repera Pavlosa Fyssasa. U međuvremenu, u siječnju iste godine, dogodilo se još jedno ubojstvo, čiji su počinitelji pristaše Zlatne zore koji su nožem ubili pakistanskog migranta Shehzada Luqmana. Vlasti nisu reagirale.

Nekoliko je godina policija prikupljala informacije, nadzirala i rijetko intervenirala u slučajevima stotinjak nasilnih napada, u koje su od 2010. godine izravno bili uključeni članovi Zlatne zore. Tužiteljstvo je postupalo u samo desetak slučajeva. Cijelo to vrijeme službena taktika Zlatne zore bila je: ”Ako glasaju za nas, to ih ne čini našim članovima. Mi nemamo nikakve veze s napadima.“ Ulični teror nesmetano se nastavljao.

Budući da je suđenje trajalo i nakon lipnja 2019. godine, grčkim ekstremistima suđeno je u skladu s novim zakonom. Kazne su im zbog toga znatno smanjene.

Grčko zakonodavstvo jasno definira što je teroristička organizacija. Prema članku 187.a Kaznenog zakona: ”Kazna zatvora od 10 do 20 godina izreći će se svakome tko je počinio kaznena djela koja predstavljaju prijetnju javnom redu i redu, namjerno zastrašuju stanovništvo, oštećuju ili uništavaju temeljne ustavne, političke ili ekonomske strukture države“. Isti članak sadrži popis kaznenih djela, među kojima su ubojstvo, pokušaj ubojstva, nasilni napad, nanošenje teških tjelesnih ozljeda…

U Grčkoj se na ljevici stvorila teorija prema kojoj je tužiteljstvo 2013. godine namjerno odabralo članak 187. kako bi se optuženicima sudilo kao kriminalnoj organizaciji. Potonje se ne može dokazati jer je tijekom dugog suđenja do ključnog događaja došlo u lipnju 2019. godine, izmjenama i dopunama Kaznenog zakona. Predložila ih je i usvojila u parlamentu ljevičarska Syriza. To je imalo presudan utjecaj na ublažavanje kazne za grčke naciste u listopadu 2020. godine, no ne možemo tvrditi da je to bila namjera (izmjene i dopune Kaznenog zakona bile su potaknute kaosom uzrokovanim dugotrajnom zlouporabom i pogrešnim tumačenjem spomenutog članka 187. koji definira kriminalnu organizaciju). Politički, Syriza nije imala nikakve koristi od ublažavanja kazni za članove Zlatne zore. U vrijeme kad je optužnica nastajala, 2013. godine, tužiteljstvo je prema zakonu moglo zatražiti kazne od 10 do 20 godina zatvora za vodstvo i članstvo u kriminalnoj organizaciji, no u međuvremenu je zakon znatno ublažen.

S druge strane, grčko tužiteljstvo godinama je prema članku 187.a, koji se odnosi na terorističke organizacije, progonilo razne anarhističke grupe iako te grupe (Revolucionarna borba, Vatrene stanice itd.) u bombaškim napadima isključivo na državne objekte nisu nikada nikoga ubile.

Dio političke debate i rasprava na društvenim mrežama s obje strane različite su teorije zavjere o tome zašto se tužiteljstvo nije odmah pozvalo na članak 187.a i o namjernom produljenju suđenja kako bi se presudu moglo izreći po ublaženom zakonu.

Ipak ostaje činjenica: budući da je suđenje trajalo i nakon lipnja 2019. godine, grčkim ekstremistima suđeno je u skladu s novim zakonom. Kazne su im zbog toga znatno smanjene (5-10 za članstvo, 10-15 za vodstvo kriminalne organizacije).

Nacistička stranka

Na grčkom jeziku za Zlatnu zoru češće se koristi naziv ”fašisti” (οι φασίστες) nego ”nacisti” (οι ναζιστές). U javnosti Zlatna zora žestoko poriče da je nacistička stranka, međutim njezin čelnik Nikos Michaloliakos priznao je 2012. godine: ”Mi smo sjeme strane koja je poražena 1945. godine, nacionalisti, nacionalsocijalisti, fašisti!” U drugom videu kasnije će izjaviti: ”Da, mi smo nacisti, ali nikad izdajice naroda.”

Stoga, kada se Michaloliakos identificira kao ”fašist“, upotreba ovog izraza nije doslovna. I sam je itekako svjestan da je Zlatnu zoru 1985. godine ustanovio na ideološkim načelima Hitlerovog nacionalsocijalizma.

”Zlatna zora ne slijedi ideologiju talijanskog fašističkog vođe Mussolinija, nego striktno Hitlerov nacizam i njegovu političku doktrinu, nacionalsocijalizam. Dakle, Zlatna zora nije fašistička, već nacistička stranka”, objašnjava istraživački novinar Dimitris Psarras, koji o Zlatnoj zori izvještava već tri desetljeća, a protiv nje je svjedočio i na suđenju.

Suđenje je izuzetno detaljno i jasno otkrilo mračne operacije grčkih nacista. Tajni više nema.

Zlatna zora slijedila je strogi ”Führerov princip”. Njezin osnivač i vođa Michaloliakos na samom je vrhu dobro strukturirane hijerarhije, a slijede zastupnici, pod njima čelnici lokalnih jedinica, zatim nekoliko drugih pojedinaca poput trenera paravojnih postrojbi, šefova odjela sigurnosti, šefova ureda, šefova kafeterija itd., zatim članovi, pa pristaše i, sasvim na dnu, glasači.

”Ništa se ne događa bez odobrenja Michaloliakosa”, komentira Psarras.

Iako je Zlatna zora izuzetno antisemitska stranka, prilagodila se današnjim uvjetima (u Grčkoj živi samo 6000 Židova) i stoga se ”ažurirala” te je, osim što je antisemitska, sada i islamofobna i rasistička.

Kako bi postigli javno prihvaćanje, grčki nacisti postali su ”patrioti“, ”spartanski vojnici“, ”nacionalisti“, ”domoljubi“… Zavirili su i u povijesne knjige te zbog veće prepoznatljivosti iz njih izvukli Metaxasa (grčkog diktatora u razdoblju 1936. – 1941.), grčke antičke filozofe i tražili partnere među svecima Grčke pravoslavne crkve.

Tijekom suđenja mogli smo saznati da su sve to bile samo floskule koje su koristili za stvaranje javnog imidža.

”Kakav Metaxas i Aristotel? Molim vas! Goebbels, Hess i Hitler jedini su koje Zlatna zora slijedi”, svjedočio je odvjetnik, skinhead i nekoć istaknuti član Zlatne zore Ilias Stavros dodajući: ”Da Zlatna zora nije nacionalsocijalistička stranka, nikada joj se ne bih pridružio.” Stavros je bio samo jedan od mnogih bivših članova Zlatne zore koji su na suđenju svjedočili protiv stranke kako bi izbjegli zatvorsku kaznu.

Između ostalog, bivši članovi spominju da su u druženjima Zlatne zore puštane njemačke vojne pjesme iz 1930-ih, poput ”Erike” koja je nekada bila neizostavan dio imidža Hitlerovog Trećeg Reicha. Policajci su u Michaloliakosovim uredima i na tvrdom disku pronašli portrete i literaturu Adolfa Hitlera i Rudolfa Hessa, članovi su redovito nosili nacistička obilježja (zastave sa svastikama, simbolima SS-a i Wehrmachta) te su koristili nacistički pozdrav ”Sieg Heil!”.

Štoviše, Zlatna zora je u svojim uredima organizirala seminare na kojima su iznosili vlastitu interpretaciju povijesti. Predstavljali su uglavnom izvještaje o razdoblju nacističke Njemačke, poricali holokaust, naučavali o opasnosti od cionizma i migrantske ”invazije”… Istodobno je Zlatna zora tiskala vlastite knjige, izdavala novine, brošure, plakate… Svoju propagandu pokušali su provesti kroz glazbu (black metal) i vježbanje borilačkih vještina (krav maga, kik-boks).

Zanimljiv je i njihov pogled na žene. U jednom od telefonskih razgovora koje smo čuli među dokazima tužiteljstva Sotiris Develekos, dugogodišnji član Zlatne zore, rekao je: ”Ja sam nacionalsocijalist, za mene je neprihvatljivo da mi žena diktira i da je slušam. Žene imamo da ih jebemo, za drugo nam ne trebaju.“

Vodstvo Zlatne zore željelo je izgraditi mini nacistički projekt i koristiti ideološke strukture kako bi prodrli u sve pore života pojedinaca. Dakle, nacizam više nije tek političko uvjerenje, već postaje stil života.

Paravojne jedinice

Jedna od najorganiziranijih struktura unutar Zlatne zore bile su takozvane paravojne jedinice (τα τάγματα εφόδου), inačice nacističkog Sturmabteilunga. To su bile obučene skupine muškaraca koji su, prema desecima svjedoka, nosili ”vojne hlače i crne majice s natpisima Zlatna zora”. Često smo ih mogli vidjeti kako nose kacige, štitove i zastave na ojačanim drvenim motkama koje su se u trenutku mogle pretvoriti u oružje za nasilne obračune.

”Momci u crnom, duša Zlatne zore”, tepao im je Michaloliakos, vrlo ponosan na njih. U prologu knjige ”Momci u crnom“ ovako ih je opisao: ”Uvijek smo živjeli među vama. Neki od vas nisu nas shvatili ozbiljno, neki su bili udobno uljuljkani u svoj buržoazijski san. Došlo je naše vrijeme. Nismo mirne ptice u spokojnim vremenima, već ptice oluje i groma. I oluja je došla, a s njom i mi, momci u crnom.“

Ove jedinice obučavali su posebno sposobni članovi stranke koji su se bavili borilačkim vještinama. Za svoje javne nastupe Zlatna zora birala je fizički impresivne muškarce, primjerice na godišnjicu ubojstava nacističkih kolaboracionista u gradu Meligalasu na poluotoku Peloponezu 2013. godine.

Taktika se mijenjala čim bi se svjetla ugasila.

”Najviše se radi pod okriljem noći”, sugerirao je Michaloliakos u jednom od svojih govora.

A tada više nisu vrijedila nikakva pravila, tada se izvlačilo hladno oružje i pojavljivali su se uvježbani ubojice. Upravo takva skupina presrela je antifašističkog hip-hopera Pavlosa Fyssasa u rujnu 2013. godine i ubila ga.

“Marširali su poput vojne jedinice. Teško mogu zamisliti da bi se neka skupina muškaraca koji prethodno nisu uvježbani mogla slučajno tako okupiti”, izjavio je jedan od svjedoka na suđenju.

U Grčkoj se govori o tome da su teretane u kojima se trenira kik-boks ili izraelska borilačka vještina krav maga prepune nacista i policajaca. To nipošto nije slučajno i teško je zamisliti da tako mala politička stranka može tako dobro obučiti toliko paravojnih postrojbi. Na suđenju smo saznali i kako su se nacisti okupljali u ljetnim kampovima, gdje su ih učili borilačkim vještinama i preživljavanju u prirodi.

Paravojne skupine Zlatne zore imale su nevjerojatan psihološki učinak na pojedince. Tjelesne pripreme, precizno odabrana vojna odora i psihološko osnaživanje iznjedrili su poseban osjećaj pripadnosti i samopoštovanja. Čini se da je vodstvo Zlatne zore ciljalo na mlade muškarce, u dobi između 18 i 38 godina, koji su bili razočarani grčkom ekonomskom i socijalnom krizom. Obuka im je pomogla da izgrade novi identitet, uz snažan osjećaj kolektivne pripadnosti, kako bi postali ”spartanski vojnici”.

Članstvo u Zlatnoj zori i njezinoj paravojnoj jedinici dalo im je osjećaj važnosti. Odjednom su se od gubitnika transformirali u nekoga tko je važan, pljeskalo im se, čestitalo, žene su im se divile.

Mafijaška skupina

Paralelni svijet nacista Zlatne zore odvijao se u atenskom i pirejskom podzemlju. Telefonski pozivi otkrili su da su članovi Zlatne zore sudjelovali u poslovima organiziranih kriminalnih skupina. Takve aktivnosti članova Zlatne zore bile su gotovo potpuno ignorirane tijekom suđenja jer zapravo zahtijevaju novu kriminalističku istragu i potpuno nove optužnice.

Između ostalog, oni su ”prodavali osiguranje” po sistemu ”platite nam, inače ćemo vam razbiti lokal“. Viđeniji član Zlatne zore Nikolas Apostolou objasnio je tako svom prijatelju noćne operacije koje je provodio: ”Ako ti netko smeta, nazovi me i mi ćemo ga eliminirati.”

U mafijaške poslove, uključujući trgovinu ljudima i prostituciju, bili su upleteni i parlamentarni zastupnici Zlatne zore. Među njima je glavnu ulogu imao Janis Lagos, zastupnik u Europskom parlamentu od 2019. godine, kojem je sud odredio zatvorsku kaznu od 13 godina i osam mjeseci. Danas se Lagos još uvijek skriva u Bruxellesu, tamo čeka sjednicu Europskog parlamenta na kojoj će se odlučivati o njegovom imunitetu.

Obitelj Michaloliakos godinama se bogatila raznim ilegalnim poslovima pa je tako, između ostalog, zastupnica Zlatne zore i Michaloliakosova supruga Zaroulia suvlasnica hotela New Dream u središtu Atene, koji državi duguje više od 36.000 eura, kako prenose grčki mediji.

Grčko podzemlje i veza Zlatne zore s njim mračno je područje kojim se nitko ne želi baviti. U Grčkoj nisu aktivne samo lokalne kriminalne skupine, već i niz međunarodnih, beskrupuloznih u svom djelovanju, a o žrtvama možemo čitati svaki mjesec.

Na vezu Zlatne zore s grčkim podzemljem aludira i ubojstvo dvojice njezinih članova 1. studenoga 2013. godine u Ateni. Ubojstvo je izvedeno u tipičnoj mafijaškoj maniri (napadači dolaze, precizno pucaju, spaljuju svoje vozilo i brzo nestaju u noći), a navodno je izravno povezano s istaknutim lokalnim kriminalcem Panagiotisom Vlastosom.

Brat čelnika Zlatne zore Takis Michaloliakos, odvjetnik koji je sa svojim sinovima branio neke zastupnike Zlatne zore i samog ”Führera”, godinama je bio povezan s grčkim mafijaškim svijetom, između ostalog i s Vlastosom. Ubojstvo spomenute dvojice ekstremista službeno još nije istraženo, ali prema izvještajima nekih grčkih medija, najmanje su još dvije osobe ubijene u vezi s ovim ubojstvom, a počinitelji nikada nisu pronađeni.

Inače, grčko podzemlje i veza Zlatne zore s njim mračno je područje kojim se nitko ne želi baviti. U Grčkoj nisu aktivne samo lokalne kriminalne skupine, već i niz međunarodnih, beskrupuloznih u svom djelovanju, a o žrtvama možemo čitati svaki mjesec.

Produžetak policijskog aparata

Godinama su pripadnici grčkih policijskih snaga bili vjerni glasači Zlatne zore. Prema podacima iz 2012. godine, svaki drugi policajac glasao je za ekstremiste, a pridobili su glasove policajaca na izborima tri godine kasnije.

Tijesne veze Zlatne zore s policajcima dokumentirane su u nekoliko navrata: paravojne jedinice Zlatne zore pred policijom su napale migrante i ljevičare, bez ikakve policijske reakcije. To se dogodilo i u slučaju ubojstva Pavlosa Fyssasa. Na mjesto ubojstva pozvana je jedinica Dias s osam policajaca. Kao što se vidi u videu koji su naknadno objavili britanski forenzičari, policajci su promatrali ubojstvo, no nisu reagirali ni uhitili ubojicu Roupakiasa.

To su potvrdili i svjedoci na mjestu ubojstva: “Fyssasova djevojka dotrčala je do policajaca tražeći da interveniraju. Nisu se ni pomaknuli.“

Najteže dokaze protiv policajaca dao je sam Roupakias koji je u policijskom kombiju, nakon što je uhićen, policajcu kazao: ”Učinio sam to, ali nemojte nikome reći. Ja sam jedan od vas.” Policajac koji je uhitio Roupakiasa kasnije je bio izložen ozbiljnim prijetnjama i maltretiranju.

Na suđenju smo čuli brojne pripadnike policijskih snaga koji su govorili o svojim iskustvima sa Zlatnom zorom. Neki su se potpuno distancirali od grupe tvrdeći da uopće ne znaju što je Zlatna zora, drugi su pak telefonirali članovima Zlatne zore, obavještavajući ih koliko se ljevičara okupilo na prosvjedima, s koje strane mogu udariti na njih i slično. Suci su sasvim ignorirali te dokaze.

Opsežni dokazi o umiješanosti policije u nasilne akcije Zlatne zore nisu za sada doveli tužiteljstvo do točke u kojoj bi se krenulo u sudski progon. Nakon što su čelnici i viđeniji članovi stranke uhićeni u jesen 2013. godine, ministarstvo je jednostavno premjestilo ”sumnjive” policajce na manje vidljiva radna mjesta, a uhićena je samo jedna policajka, Veneti Popori.

Policajka, koja ima danas 49 godina, upozorila je vodstvo stranke da će policajci doći u pretres ureda Zlatne zore kako bi se mogli brzo riješiti inkriminirajućih dokaza. U njezinu domu, koji je služio kao svojevrsno skladište, policija je pronašla zbirku noževa, revolvere, pištolje, elektrošoker, željezne poluge i člansku iskaznicu Zlatne zore. Policajka je osuđena na sedam godina zatvora zbog članstva u kriminalnoj organizaciji.

Medijska atrakcija

Zastupnike Zlatne zore u njihovim zlatnim godinama (2008.–2013.) većina privatnih TV kuća prikazivala je kao ”loše dečke s ulice“. Mediji su tako presudno utjecali na normalizaciju Zlatne zore u grčkom društvu, kao i na visoku razinu potpore koju je uživala.

”Tražili smo vas i ugostili kako bismo vas izbliza upoznali“, rekao je Nikos Vagelatos u uvodu jednog intervjua na privatnom TV kanalu SKAI, gdje je ugostio skinheadse Iliasa Panagiotarisa i Iliasa Kasidiarisa. Ekstremisti su često gostovali i na vrlo popularnim TV kanalima Star, Mega, Alfa i Antena.

”Ovo je mladić naše generacije“, izvijestio je jutarnji program Star o Kasidiarisu.

Kasidiaris je oduvijek slovio za izuzetno popularnog člana Zlatne zore. Mediji su ga prikazivali kao ”playboya”, javnost je željela znati tko mu je djevojka i koliko često trenira. Štoviše, Kasidiaris je na posljednjim parlamentarnim izborima dobio više glasova od čelnika stranke Michaloliakosa, što je pokazatelj njegove velike popularnosti među Grcima. Usto je i dobar govornik, svjestan svog utjecaja na mladu generaciju, kao i na ženski dio publike. A zapravo je riječ o izuzetno opasnom nacistu, koji je paravojne skupine Zlatne zore obučavao za nasilne ulične napade. I njega samog povezuju s nizom nasilnih incidenata, među kojima je i izravni fizički napad na članicu Komunističke partije u televizijskom studiju.

Godinama većina popularnih medija nije istraživala nasilne napade članova Zlatne zore iako je to moglo uvelike skrenuti pozornost na njihovu nasilnu praksu. Često se događalo i da grčki mediji sažimaju strane izvještaje jer nisu imali nijedan svoj.
Aktivna medijska kampanja protiv Zlatne zore započela je tek kad su nakon Fyssasove smrti zastupnici i neki važniji članovi bili uhićeni u listopadu 2013. godine. Vodeći mediji bili su sve nedostupniji za čelništvo Zlatne zore. Međutim, kada su u listopadu 2020. godine osuđeni kao kriminalna organizacija, protiv njih je pokrenut medijski linč kao nikada dotad.

Desna ruka vlasti

Dok su se mediji brinuli o uglađenoj javnoj slici Zlatne zore, a policija o njihovoj nedodirljivosti, sve konce ovog lutkarskog kazališta zapravo je vukla najveća i najutjecajnija stranka u Grčkoj – Nova demokracija.

Nakon što je Zlatna zora izabrana u parlament 2012. godine, podrška joj je ubrzo počela rasti i oduzimati glasove Novoj demokraciji. Nitko to nije očekivao. Čelnici Nove demokracije shvatili su da se nešto mora poduzeti.

”Želim se obratiti drugovima, čak i ako su sada u Zlatnoj zori, da glasaju za nas”, poticao je glasače ideolog i osnivač Nove demokracije Konstantinos Mitsotakis.

Ako pažljivo pogledamo političku prošlost nekih članova Nove demokracije, možemo vidjeti da je to razdoblje mračno i puno desničarskog ekstremizma. Među tim članovima ističu se sadašnji ministar vanjskih poslova Nikos Dendias, ministar poljoprivrede Makis Voridis, ministar razvoja Adonis Georgiadis i bivši premijer Antonis Samaras. To su sve izuzetno utjecajni članovi stranke koji desetljećima zauzimaju zastupnička i ministarska mjesta.

Najveći neprijatelji Zlatne zore nisu ljevičari s kojima se ponekad bore na ulici, već konzervativna Nova demokracija.

Skupovi Nove demokracije ponekad jezivo podsjećaju na militantne povorke i štovanje kulta ličnosti. Čelnici Nove demokracije su snalažljivi, obrazovani i politički vješti. U javnosti ostavljaju dojam dotjeranosti, redovito idu u crkvu, vole pokazivati svoje obitelji, supružnike i djecu. Oni su itekako svjesni da je imidž u javnosti sve.

“Htjeli su vas zaustaviti jer ste uzimali njihove glasače. Glavnu ulogu u tim pothvatima imao je Dendias”, priznao je Takis Baltakos, bivša desna ruka premijera Samarasa, u razgovoru s Kasidiarisom. Taj je razgovor snimila skrivena kamera pola godine nakon uhićenja istaknutijih članova Zlatne zore u travnju 2014. godine. Stoga najveći neprijatelji Zlatne zore nisu ljevičari s kojima se ponekad bore na ulici, već konzervativna Nova demokracija.

Danas je vladajuća stranka Nova demokracija promijenila način javnog komuniciranja i uzurpirala sudski postupak radi vlastite promocije.

”Vlada Nove demokracije odgovorna je za izvođenje Zlatne zore pred sud, a pod našim je upravljanjem pravosuđe dovršilo svoju zadaću odvođenja kriminalaca u zatvor”, hvali njihov uspjeh premijer Kyriakos Mitsotakis.

Nova demokracija više nije imala potrebe za Zlatnom zorom, stoga ju je odgurnula s političke scene.

Zlatna zora – kriminalna organizacija?

Stoga Zlatna zora nije samo kriminalna organizacija. Ona je konstrukcija dobro organiziranih nacista, kriminalaca i oportunista koji su iskoristili zamah za politički uspon tijekom ekonomske i socijalne krize. Zlatna zora je identitet, stil života i alat moćnih i utjecajnih nositelja vlasti. Kompleksnost njezinog uspona i djelovanja navodi na zaključak da su oni samo još jedna ekstremistička politička formacija u nizu, takvi su politički faktori postojali u prošlosti i uvijek će ih biti u budućnosti, samo će poprimati nove oblike.

Stoga je presuda iz listopada samo epilog jedne pravne bitke.

”Utvrđeno je da je Zlatna zora kriminalna organizacija!”, obznanio je glas ispred nekoliko tisuća ljudi koji su se okupili pred Žalbenim sudom u Ateni. Glavna avenija Alexandras zatresla se. Ljudi su se počeli grliti i vrištati. Suze sreće, smijeha i olakšanja širile su se među okupljenom gomilom. Pisala se povijest. Nikada prije Grčka nije neku grupu radikalnih desničarskih ekstremista označila takvom etiketom – kriminalna organizacija. Gomila je naivno vjerovala da će ovaj put posljedice biti kobne.

U sudnici je Magda Fyssa, majka ubijenog hip-hopera, podigla ruke visoko u zrak vičući: “Uspio si, Pavlos! Uspio si!“

Ljudi su je grlili i slavili s njome. Pavlos je nije čuo.

—

Ovaj je tekst dostupan i na slovenačkom jeziku. Kao i na engleskom.